Kako je Armija Republike Bosne i Hercegovine porazila HVO i oslobodila Vareš

Vareš je maleni gradić u srednjoj Bosni, za kojeg se često veže i opis „Bosna u Bosni“. I zaista kada pogledamo presjek historije Vareša i njegove okolice. Na njemu možemo učiti historiju naše Bosne. I pratiti čudne histroijekse spirale koje pletu priču o našem postojanju . Od daleke prahistorije, slavne Bosanske kraljevine do sadašnje dnevno-političke zbilje.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina je imala ukupno 22.203 stanovnika, od kojih su 40,6 % činili Hrvati, 30,2 % Muslimani/Bošnjaci, 16,4 % Srbi, 9, 3 % Jugoslaveni i preostalih 3,5 %. A na višestranačkim izborima 1990. godine. najveći broj mandata za Skupštinu općine osvojio je SK BiH- SDP 19 mandata. Dok su nacionalne stranke osvojile,  HDZ 13, SDA 9, reformisti 8 i DSS 1 mandat.

Nakon izbora 1990. godine, za predsjednika općine Vareš izabran je Dario Andrijević, Hrvat iz SK BiH-SDP, dok je predsjednik Izvršnog odbora bio Zvonimir Dugonjić iz HDZ-a.

U Varešu je do 1. jula 1992. postojala zajednička Teritorijalna odbrana općine Vareš, u kojoj su bili i Hrvati i Bošnjaci. Kada je 1. jula uz instrukcije čelnika Hrvatske zajednice Herceg Bosne (HZHB) HVO preuzeo vlast u općini, snage HVO-a su pod komandom Borivoja Malbašića, po instrukcijama dopredsjednika HVO HZHB Darija Kordića, smijenili s funkcije Bošnjake u općinskim organima vlasti. Ostao je dio Bošnjaka (koji su bili za podjelu vlasti u općini). Mate Boban postavio je Antu Pejčinovića za predsjednika općinskog HVO-a, jednog od inicijatora osnivanja HDZ-a u Varešu a Zvonimira Dugonjića za potpredsjednika. Bošnjaci su se povukli iz zajedničkog štaba TO općine Vareš a SDA je formirala vladu u egzilu osnivanjem Ratnog predsjedništva u Striježevu, kasnije u selu Dabravine. Hrvatsko vijeće obrane pripadnicima ARBiH zabranio je ulazak u grad kako bi obišli porodice. Veoma često su maltretirani i hapšeni. Za razliku od njih, pripadnicima VRS-a bio je dopušten ulazak a ranjeni pripadnici VRS-a čak su se i liječili u vareškoj bolnici.

Nakon proglašenja tkz. HZ-HB, situacija u Varešu se dodatno usložnjava. Pogotovo u trenutku kada HVO u Brezi zajedno sa VRS zatvara put u pravcu Zenica-Tuzla. I time odvaja dva korpusa Armije BiH, Treći i Drugi.

Tada je plan neprijatelja bio jasan je da se preko Vareša i Olova, dolinom rijeke Krivaje, spoji s neprijateljskim snagama na Ozrenu i da u potpunosti odsijeku tuzlansku regiju koja je već tada bila najveća slobodna teritorija u Bosni i Hercegovini. Uz stalni problem Drugog korpusa, nemogućnost dopreme materijalno-tehničkih sredstava, hrane, goriva i lijekova.

Situacija dolazi na ivicu usijanja kada u Vareš dolazi hrvatsko stanovništvo iz Kaknja, nakon sukoba Armije i HVO. To stvara humanitarnu krizu ali također dovodi do sporadičnih okršaja.

U tu svrhu kontrolirsanja situacije, preko srpske teritorije u Vareš su u oktobru 1993. prebačeni najekstremniji pripadnici jedinica HVO-a iz Kiseljaka. To su bili vojnici specijalnih jedinica “Maturice” i “Apostoli” te vojnici brigade “Ban Josip Jelačić” iz Kiseljaka pod komandom Ivice Rajića.

Pristigli ekstremisti prvo su fizički zlostavljali predstavnike hrvatske vlasti i uhapsili njihovo rukovodstvo (Pejčinovića, Dužnovića, Gavrana) koji su prema navodima HVO-a “slabili vojni potencijal HVO-a u Varešu demobilizacijom vojnika” te su ih razriješili dužnosti. To su učinili jer su oni pokušali spriječiti teror i zločine nad bošnjačkim stanovništvom.

Slobodan Praljak je 23. oktobra izdao naredbu da se “sredi situaciju u Varešu bez milosti prema bilo kome” s ljudima “koji su dorasli vremenu i zadacima”.

Snage HVO su 23. oktobra u 8 h ujutro, napale selo Stupni Do. Dok je seoska straža mijenjala smjenu, selo napale granatiranjem, potom je uslijedila neprekidna vatra iz pješadijskog i protuavionskog naoružanja i zapaljive municije a oko 10 h HVO je preuzeo kontrolu. U selo su potom ulazili u grupama od po 25 do 30 pripadnika, u crnim uniformama s bijelim trakama na lijevoj nadlaktici i zelenim maskirnim uniformama. Nekima su lica bila maskirana i nosili su oznake HVO-a dok drugi nisu na sebi imali nikakve oznake. Oni koji su nosili crne uniforme imali su i crne kape za bejzbol te su bili pripadnici specijalnih odreda HVO-a (“odjeljenja smrti”). Neki pripadnici nosili su sa sobom i kante benzina. Pljačkali su domove, ubijali i spaljivali stanovnike, razorivši cijelo selo.

Spaljene su 52 kuće a ubijeno je 38 osoba, među kojima 20 žena. Među ubijenima bilo je i dijete starosti do dvije godine. Ubijeno je petoro djece. Od ukupnog broja ubijenih, 32 osobe bili su civili i šest boraca.

Nakon toga, jedinice Drugog i Trećeg korpusa prešle su u napad. Armija RBiH je 4. novembra 1993. opkolila grad Vareš a 5. novembra su ga stavili pod svoju kontrolu.

Hrvatsko civilno stanovništvo pobjeglo je ispred jedinica Armije RBiH i predalo se VRS-u. Poginulo je 26 pripadnika HVO a 39 je ranjeno.

Armija RBiH se nije svetila  a na području općine Vareš ostala je jedna enklava pod kontrolom HVO-a - u selu Daštansko.

Drugi Korpus ARBiH imao je zadatak da razbije snage HVO-a u Daštanskom, ali to nije uradio. Procijenio je da HVO u Daštanskom nije mogao ugroziti korištenje puta iz Zenice, preko Kaknja i Vareša ka Tuzli. To pokazuje da je jedini cilj ARBiH bilo sprečavanje kolaboracije vareškog HVO-a sa VRS-om, što bi odsjeklo Tuzlu od Zenice a ne progon vareških Hrvata.