Do kada će se ratni zločinci kandidovati i biti birani na izborima u Bosni i Hercegovini?

U članu IX Ustava BiH, a što je prepisano i u Izborni zakon BiH stoji:

"Nijedno lice koje se nalazi na izdržavanju kazne, izrečene presudom Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, i niti jedna osoba koja je pod optužnicom Tribunala a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred Tribunalom, ne može biti kandidat ili imati bilo koju neimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine".

U prijevodu, samo osuđeni ratni zločinci koji su u zatvoru i bjegunci od haške pravde ne mogu izaći na izbore, dok svi oni koji su odslužili kazne ili pak prijevremeno pušteni na slobodu mogu biti kandidati. Ne postoji zakonska prepreka, a ni u presudi nije navedeno da im se oduzimaju građanska prava, među kojima je i pravo da biraju i da budu birani.

Prvi put, ratni zločinci na izborima u BiH učestvovali su 2012. godine. Simo Zarić, kojeg je Haški tribunal osudio na šest godina i Blagoje Simić, osuđen na 15 godina zbog odgovornosti za masovne progone i ubistva Hrvata i Bošnjaka u Bosanskom Šamcu, kandidirali su se za vijećnike u Općinskom vijeću Bosanski Šamac. Zarića su te godine izabrali za zamjenika načelnika, a Simića 2017. za direktora Doma zdravlja u Bosanskom Šamcu.

I u Zvorniku se na kandidatskim listama našao Branko Grujić, koji je zbog ratnih zločina nad Bošnjacima te iste općine osuđen na šest godina zatvora na sudu u Beogradu.

Fikret Abdić, osuđen u Hrvatskoj na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina, kandidovao se i pobijedio u utrci za načelnika Velike Kladuše. Još jedan apsurd vezan je za Abdića, a što je svakako omogućila nedorečenost Izbornog zakona BiH. Prvi put za načelnika izabran je 2016. godine.

U junu 2020. godine bio je uhapšen pod sumnjom za korupciju te za zloupotrebu službenog položaja i ovlasti. Iz pritvora, u kojem je trebao ostati do okončanja istrage, Abdić je pušten kako bi učestvovao u kampanji na lokalnim izborima na kojima je ponovo osvojio načelnički mandat.

U januaru 2020. godine Dom naroda Parlamenta BiH odbio je usvojiti izmjene Izbornog zakona i na taj način onemogućiti da na izborima budu birane, zbog ratnih zločina, osuđene osobe.

Pored ovoga, iako je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko u ljeto 2021. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i ratnog zločina, CIK je sa pet glasova, protiv bili Ahmet Šantić i Suad Arnautović, prošle godine za Opće izbore ovjerio kandidaturu Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj.

Takvo što nije u skladu sa Inzkovim odlukama gdje je navedeno:

- Ko.....registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili bilo na koji način veliča osobu osuđenu pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

I u kampanjama za prethodne izborne cikluse upravo su ratni zločinci služili kandidatima da se dodvore biračima.

Tako je 2018. godine, tokom kampanje u Vlasenici postavljen billbord plakat zloglasne jedinice Jurišnici na kojem su između ostalih, fotografije SNSD-ovog načelnika ove općine Miroslava Kraljevića (sudi mu se na Sudu BiH za ratni zločin) i Ratka Mladića, koji je osuđen na doživotnu robiju za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Ukoliko CIK ne donese odgovarajući podzakonski akt, a u skladu sa izmjenama Krivičnog zakona BiH i Inzkovim, a i onima koje je nametnuo Christian Schmidt, kojim će se zaustaviti veličanje ratnih zločinaca, negiranje gencida, te učešće na izborima osuđenih za genocid i ratne zločine, na predstojećim lokalnim izborima 2024. godine za načelnika Viteza gdje su Ahmići u kojima je počinjen masakr za koji je i osuđen na 25 godina zatvora u Hagu, Dario Kordić bi hipotetički mogao biti kandidat HDZ-a.

I ono što je iznimno bitno u cijeloj ovoj priči jeste da upravo HDZ-ovi ministri pravde BiH već godinama blokiraju upisivanje haških osuđenika u krivične evidencije. Tako da za posao ili obavljanje neke javne funkcije, svi koji su odslužili zatvorske kazne za genocid i ratne zločine mogu dobiti uvjerenje da nikada nisu bili kažnjavani.