Kako je napravljena dedina "rora"

Nusret Šišić Dedo je 2. maja 1992 god, otišao u legendu, a sa njim i “dedina rora”. Kao najbolje svjedočanstvo  o značaju improviziranog, ručno rađenog oružja i oruđa u odbrani Bosne i Hercegovine.

Nihad Halibegović u svojoj knjizi “Počeci odbrane Sarajeva objašnjava da je “’dedina’ rora nazvana po dvojici deda, Nusretu Šišiću, koji je 2. maja 1992. godine ispalio sudbonosne hice iz ove naprave na kolonu JNA, zapalio je i zaustavio u blizini Predsjedništva RBiH i Hasanu Naliću Dedi, glavnom majstoru prilikom njene izrade.”

Iako nam je Nusret Šišić Dedo svima poznatiji, “o Hasanu Naliću se malo govorilo, još manje pisalo, iako je svojim radom i djelom zadužio da ga  se sjećamo. Bio je veliki majstor, još veći patriota, koji je početkom agresije animirao i organizirao grupu istomišljenika, majstora, da počnu proizvodi. naoružanje za odbrana Sarajeva. Bio je glavni majstor prilikom izrade lansera, “Dedine rore". U julu 1992. godine je govorio: “Tako sam ja pozvao grupu majstora, trojicu, četvericu na sastanak i mi smo se dogovorili šta nam valja činiti. 

Zahvaljujući patriotima, a posebno Pašoviću, direktoru "Pivare", koji nam je svestrano otvorio vrata i stavio na raspolaganje sve što je bilo potrebno za našu djelatnost, krenuli su i poslovi. Među prvim poslovima su bili izrada ježeva, tzv. barikadnih ježeva, kako tenkovi i druga borbena vozila ne bi prošli u grad. Barikade od ježeva su postavljene od Kozije ćuprije do Alipašine džamije i dalje. Iz naše radionice je izašlo mnogo artikala koji su namijenjeni za odbranu našeg grada i RBiH.

Vremenom smo prešli na proizvodnju kvalitetnijeg oružja, kao što su kontejneri za "ose', kontejneri za "Zolje', nagazne mine, protivtenkovske mine, protupješadijske tzv. paštete, ručne bombe itd., do najsavremenijeg tromblona, koji ulijeva strah protivniku. To su najbolje zapamtili oni koji su se usudili doći iz Čačka, Kragujevca, Svetozareva, Aranđelovaca i drugih mjesta Srbije na naša brda da nas gađaju."

Već spomenuti, Nihad Halilbegović i njegova maestralna knjiga “Počeci odbrane Sarajeva, donese nam još jedno značajno svjedočanstvo o izradi ‘dedine rore’. Riječ je o iskazu inženjera  Senada Turbe i njegovoj priči o nastanku ‘dedine rore’.

SENAD TURBO: KAKO SE PROIZVELA ,DEDINA RORA"
"Poslije akcije specijalne policije o izuzimanju municije iz fabričkog kruga PRETIS, između ostalog, zaplijenjeno cca 700 komada nekompletnih projektila OSA (projektili su bili bez kontejnera, a bez njega se ne mogu ispaljivati iz lansera za ove rakete). Specijalna policija je svjesna da, u nedostatku oružja i municije, mora pronaći način kako da ove projektile iskoriste.

Preko konspiratornih veza Rusmir Hanić (nismo se ranije poznavali) je stupio u kontakt sa mnom da HITNO dođem u grad pred Predsjedništvo (telefonski sam dobio saglasnost od komandira policije Novi Grad gospodina Krivića da odem na dogovoreno mjesto, jer sam bio pripadnik rezervnog sastava policije raspoređen u Dobrinji, a i tu sam stanovao). Da skratim, našao sam se sa Hanićem koji me je odvezao u krug Pivare i pokazao mi projektil OSA bez kontejnera i postavio mi pitanje kako da ovo iskoristim se da su tu u Pivari bili radnici Pretisa Hasan Nalić i Omer Pršeš, kao i Pivarini radnici na održavanju. Kao sofisticiran inženjer koji je radio u PRETISU, a i sada radim u PRETISU, odgovorio sam — NIKAKAV,

Komentar na ovo moje NIKAKO je bilo: Nismo mi tebe doveli ovdje da nam kažeš to, već kako da iskoristimo ove projektile a da niko ne nastrada prilikom upotrebe toga sredstva.
Razmislio sam i pitao sebe šta raditi i kako ovo upotrijebiti. Razmjenjivao sam ideje zajedno sa prisutnima. Pitao sam kakve mašine imaju i da li imaju cijev od čelika čiji je unutrašnji prečnik bio 90 mm. Mašine koje su na raspolaganju u Pivari su mašine koje mogu da posluže za neke intervencije prilikom održavanja opreme, odnosno proizvodnih linija za pakovanje piva. Donijeli su mi na uvid tankostijenu cijev, ali unutrašnjeg prečnika 92 mm, dugačku oko 2.000 mm. Projektil OSA je prečnika 90 mm. Nije nam bilo druge do tu cijev koja nam je bila na raspolaganju i iskoristimo.

Problem cijevi koje su nam na raspolaganju je taj što nisu bile prave, odnosno, bile su zakrivljene (slično banani). Izabrali smo najpraviju. Odsjekli smo je na dužinu lansera iz kojeg se, inače, ispaljuje OSA. Imali smo problem izrade postolja na kome treba da se pričvrsti ova cijev (u daljem tekstu lanser). Vidio sam neke prirubnice za cjevovode, i sinula mi je ideja da njih iskoristimo za izradu postolja. Uzeli smo jednu prirubnicu, ne mogu se sjetiti koji nazivni prečnik je bio, i podijelili je na dva dijela, simetrično, zbog rupa (otvora) na prirubnici. Jednu polovinu prirubnice po osi zavarili smo za cijev u koju smo umetnuli lanser a drugu polovicu za vertikalnu cijev postolja lansera. 

Time smo riješili problem ELEVACIJE LANSERA (PODEŠAVANJE LANSERA PO UGLU U ODNOSU NA HORIZONT). Sada nam je problem kako lanser da ima mogućnost da rotira svih 360 stepeni, tj. kružno kretanje. Na vertikalnu cijev sa druge strane zavarili smo drugu prirubnicu i takav sklop smo stavili na postolje koje se može pričvrstiti za podlogu ili osloniti na nju. Problem fiksiranja projektila za lanser, kad se isti stavi u njega, riješili smo sa dva vijka čije smo krajeve ‘zašiljili’ i zavili preko navrtki koje smo ekscentrično zavarili za kraj cijevi (strana sa koje se OSA ubacivala u lanser), tako da simuliramo ćivije sa kojima je osa vezana za kontejner u koji se pakovala. Sproveli smo telefonski kabal do lansera, da možemo izvršiti opaljivanje ose električnim putem (kako se ona, inače aktivira iz orginalnog lansera). Stekli su se uslovi za probu lansera. Rusmir Hanić je uzeo lanser, a prije toga smo objasnili kako da rukuje sa njim i kako da 'zabravi' OSU ulanseru. 

Rekao sam da bude sa strane lansera i da koristi ‘malo’ duži telefonski kabal. Također sam mu rekao da uzme bateriju od 9V i da preko nje ostvari varnicu koja će pokrenuti OSU iz lansera.

 
U to vrijeme je bilo stanje OPŠTE OPASNOST i nismo vjerovali da će u tim uslovima Rusmir uspjeti da  da izvrši probu lansera. Mi smo bili u skloništima u Pivari. Poslije, ne sjećam se kloliko je vremena prošlo, dolazi Rusmir sav razdragan i veseo i poče nas grliti. Mi smo nestrpljivo čekali da nam Rusmir sve ispriča, On je imao namjeru da sa jednog od platoa u Novom Sarajevu isproba lanser, pošto mu je odatle bila dobra preglednost prema neprijateljskim linijama. Usmjerio je lanser prema VRACAMA i ispalio jednu OSU. Vidio je da je prebacila mjesto koje je gađao, a to je bilo mjesto pregrupisanja snaga koje su imale namjeru prodrijeti do kasarne Maršal Tito, s ciljem presijecanja grada na pola.

Ubacio je i drugi projektil i smanjio elevaciju. I drugi projektil je prebacio. Ubacio je i treći projektil i, naravno, smanjio elevaciju. Napominjem da je po pravcu sve bilo uredu: projektil je držao pravac. Treća je pogodila tamo gdje je trebalo. Uslijedila je paljba pod istim uslovima i sve su pogađale gađani prostor. Ispaaljeno je 12 ili 13 projektila. Namjera neprijatelja da podijeli grad na dva dijela je propala jer je agresor. Tražio pomoć UNPROFORA, da mi prekinemo svoja djelovanja. Za 6 dana, koje sam NON-STOP proveo u pivari, napravili smo još 6 cijevi koje su trajale dokle je bilo raketa. Napominjem da prilikom korištenja ovog oruđa niko nije stradao.

Za istinitost ovih navoda mogu se očitovati radnici Pivare. Mislim da je Hasan Nalić Dedo umro. Ne znam gdje je Omer Pršeš (možda radi u Pivari). Rusmir Hanić je živ. 
Da li je još neko nešto slično pravio, nije mi poznato.”

Neka je slava i hvala svim našim herojima!