Na današnji dan prije 140 godina rođen je Mehmed Spaho: Koliko smo upoznati s njegovom životom i djelom?

Mehmed Spaho, jedan od najznačajnijih muslimanskih (bošnjačkih) političara nakon proglašenja Kraljevine SHS, rođen je na današnji dan 13. marta 1883. godine u Sarajevu. 
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu a na Univerzitetu u Beču pogađao je studije Prava. 
11. novembra 1910. nakon povratka iz Beča izabran je za sekretara Trgovačko – obrtničke komore.

1914. biran je za člana Gradskog vijeća Sarajevo, čime ulazi u sferu političkog života. 
Mehmed Spaho se često na sjednicama Vijeća isticao kao neko ko se zalaže za interese običnog građanstva. Tome u prilog govori i njegova izjava nakon najavljene posjete prijestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevo. Naime u Gradskom vijeću pokrenute su inicijative za uređenje (popločavanje) puta kojim treba proći prijestolonasljednik. Mehmed Spaho tada izjavljuje: "Ne treba stvarati Potemkinova sela uređujući sve ulice kojima će visoko gosti proći, i time pokazivati visokom gostu, kako su u nas ulice uređene, dok u gornjim ulicama, kuda po svojoj prilici Njegova visost neće proći, vlada upravo mizerno stanje."

Mehmed Spaho smatra se nespornim vođom Bošnjaka između dva svjetska rata i jednim od najznačajnijih bosanskohercegovačkih političara. Svoje političko djelovanje započinje učlanjivanjem u Muslimansku narodnu organizaciju. 1918. godine postao je član tijela nazvanog Narodno Vijeće Bosne i Hercegovine. Njegov politički talenat dolazi do izražaja tek u Jugoslovenskoj muslimanskoj partiji koja je nastala ujedinjenjem lokalnih političkih organizacija muslimana. Bio je i prvi bosanski musliman u vladi Kraljevine SHS kao jedan od trojice ministara iz Bosne i Hercegovine, a obnašao je dužnost ministra industrije i trgovine.

Formiranjem prve Narodne vlade za Bosnu i Hercegovinu, Mehmed Spaho postaje povjerenik za obrt, trgovinu, poštu i brzojav.
Mehmed Spaho se kroz svoje političke aktivnosti zalagao za bošnjačke porodice pogođene agrarnim nasiljem nastalog krajem Prvog svjetskog rata, posebice mjesta Zvornik, Vlasenica, Srebrenica i druge.
Politička aktivnost Mehmeda Spahe se primarno isticala kroz Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO), čiji je bio čelnik, te se često nazivao muslimanskim liderom. 
Formiranje JMO nastalo je prije svega kao potreba političkog ujedinjenja muslimana. Član Jugoslavenske muslimanske organizacije Spaho postaje tek 1919. čiji prvi predsjednik biva tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajić.

Bio je član Privremenog narodnog predstavništva te izvjesno vrijeme ministar šumarstva i rudarstva na čijem mjestu podnosi ostavku zbog neslaganja sa tadašnjim agrarnim reformama kojima su se oduzimali posjedi jedino od muslimana. Isticao je kako se vrše kontinuirani napadi na slobodu, život i imovinu muslimana, naročito muslimana u istočnim krajevima Bosne. 

Nakon ulaska u Vladu Nikole Pašića, Mehmed Spaho postaje ministar za trgovinu i industriju. Sa ovom Vladom, Spaho je imao neslaganja, naročito povodom člana Ustava broj 135 kojim se ne garantuje cjelovitost Bosne i Hercegovine. 

Boreći se protiv antimuslimanstva i antibosanstva Mehmed Spaho izrasta u lidera, čiji uspjeh i divljenje kod naroda mnogi pravdaju njegovom politikom kojom se borio "protiv Vlaha". 

1933. godine Spaho objavljuje Rezoluciju JMO ("Spahina punktacija") kojom se zagovara decentralizacija Jugoslavenske države te se ističe borba za očuvanje identiteta Bosne kao posebne ravnopravne, najstarije historijsko – političke jedinice. Zbog ove Rezolucije Spahi je određena kazna zatvora u trajanju od 20 dana te novčana kazna od 5000 dinara.
Veliki doprinos Mehmeda Spahe, pored zalaganja za očuvanje identiteta Bosne i borbe protiv antimuslimanskih i antibosanskih politika, očituje se i u vremenu Stojadinovićeve vlade, kada je Spaho obnašao funkciju ministra saobraćaja.
Kao ministar saobraćaja, pokrenuo je te učestvovao u brojnim inicijativama izgradnje i modernizacije pruga, modernizacije motornih vozila te izgradnji luke u Pločama.

29. juna 1939. obznanjena je smrt Mehmeda Spahe. O njegovoj smrti postoji nekoliko verzija – te se njegova smrt još uvijek smatra nerazjašnjenom. Najveće uvjerenje vezuje se da je Mehmed Spaho ubijen jer je smatran prijetnjom za sprovođenje plana Cvetković – Maček o podijeli Bosne i Hercegovine, te da je naručitelj njegove smrti knez Pavle. 
U vremenu svoje vladavine Spaho je izdigao Jugoslaviju stvarajući veze sa mnogim zemljama Evrope.

Borio se protiv nepravde koju je vlast sa sjedištem u Beogradu nanosila muslimanima i Bosni i Hercegovini, pa u jednom svom izlaganju o agrarnoj reformi kaže:

'U Srbiji se ne dira u nekoliko hiljada dunuma zemlje, u Hrvatskoj se ostavlja po nekoliko hiljada hektara. Jednaku, gospodo, agrarnu reformu za čitavu državu, pa ćemo svi pristati na to. Takozvana agrarna reforma ne zaustavlja se u Bosni na malim posjednicima muslimanima. U Bosni i Hercegovini događa se da se i muslimanskim zemljoradnicima zemlja otima. (Jedan glas: Gdje?) Kod Sarajeva oteta je zemlja Aliji Jelki, koji je sam radi i sije povrće. (...) Ja bih mogao spomenuti još mnogo takvih slučajeva, da je muslimanima zemljoradnicima oteta zemlja, a nisu mogli naći zaštite kod vlasti.'

Na kraju je Spaho govorio kako muslimani nisu ravnopravni građani, a na primjedbu jednog zastupnika da su muslimani ravnopravni, Spaho je odgovorio:

'Vi nas takvim smatrate samo na papiru, i samo riječima, ali nas na djelima nigdje ne smatrate ravnopravnim. (Boža Vukotić: Vi ste bili i ministar). Ja sam bio ministar, ali sam dao i ostavku, što se ovako postupalo. Mi tražimo samo da budemo ravnopravni i da se ispune riječi, što ih je prijestolonasljednik izrekao za svečanim ručkom u Sarajevu: neka sve tri vjere budu potpuno ravnopravne. Ali ako budu svi političari ovakvi kao gosp. Vasiljević, nećemo biti ravnopravni i nezadovoljstvo će sve više rasti'».

Ljudi kao što je bio Mehmed Spaho svojom hrabrošću, pronicljivošću i iskrenom ljubavlju prema domovini, vjeri i narodu su sačuvali Bosnu i Hercegovinu od onih čija je namjera bila samo prekrojavanje njenih granica. Oni su naši istinski velikani i ne smijemo dozvoliti da njihova djela ostanu u zaboravu.