Sjećanje na Safeta Isovića: 30 godina od pogibije "Tigra sa Žuči"

Prije 30 godina na današnji dan poginuo je Safet Isović, zamjenik komandanta Druge viteške brigade Armije RBiH, dobitnik najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan i Ordena za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima. koji je svoje vojnike poveo da oslobode Mijatovića Kosu.

Safet Isović rođen je 6. septembra 1966. godine u Bijelom Polju. Najviše ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio je 1992, a posthumno je 1994. godine odlikovan "Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima".

Tigar sa Žuči, kako su ga zvali saborci, život je izgubio u oslobađanju Mijatovića Kose od agresorskih snaga. Svake godine brojne delegacije, članovi porodice, rodbina, prijatelji i saborci polože cvijeće na spomen-obilježju na Mijatovića Kosi i mezarju u Buča Potoku.

U svojoj knjizi "Bosanski ratnici" novinar Šefko Hodžić piše o Isoviću i njegovoj borbi do posljednjeg daha.

"Bila je to velika bitka na Žuči. Gorio je front dug dvadesetak kilometara. Četničkim napadima odolijevali su junaci Druge viteške Safeta Zajke i Prve slavne Envera Šehovića. Pratio sam tu bitku na spoju između ovih brigada, sa prve linije fronta, odakle je komandovao još jedan junak Zahir Panjeta. Bitka je počela tačno u pet popodne. Preko veze koju je održavao Šaban Panjeta ubrzo smo saznali da su Zajkini borci oslobodili Mijatovića stranu i dio Zabrđa. Slušali smo komande tih slavnih komandanata – Safeta Zajke i Envera Šehovića. Bilo je nešto čudno u njima. Nije bilo one radosti svojstvene za obojicu, pogotovo poslije tako sjajnih uspjeha kao što je oslobađanje tvrđave koja se zove Mijatovića strana, pa još i dijela Zabrđa", navodi Hodžić, dodajući: "Pred ponoć vratili smo se u Šehovićevu komandu, gdje su već stigli Mustafa Hajrulahović Talijan, Vahid Karavelić, Alija Ismet, Enver Šehović, Ibro Dervišević. Svi su šutjeli. Bili su tužni. Poginuo je Safet Isović – kazao je Talijan."

Istakao je također da je bilo nevjerovatno da on, skoro dječijeg izgleda, naoko krhkog zdravlja ima toliko energije i hrabrosti.

Pojedinac ne može ništa. Snaga je u armiji, u borcima – obično bi odgovarao Isović. A Zajko ga je više puta isticao kao čovjeka koji je presudno utjecao na ishode bitaka. Uz Safeta Isovića u trenutku pogibije bio je borac Juka Alimanović.

"Granata je pala blizu nas", pričao je kasnije Alimanović, samo je rekao "Juka" i izdahnuo. Ukopan je noću na groblju u Buča Potoku.

Nedžad Bublin Čupo, jedan od saboraca Safeta Isovića, kazao je da je Isović sve vrijeme provodio sa svojim saborcima, da ih je trenirao i pripremao za borbe.

- Sajo je bio pravi mozak brigade. Aktivno je učestvovao u planiranju odbrane. Bio je pošten i odgovoran, pravi profesionalac. Bio je često nasmijan, ali znao se i naljutiti. Bio je pravi heroj, tako je živio i tako poginuo u našem jurišu. To je za sve nas bio veliki gubitak – zaključio je Bublin.

Iza njega ostala je supruga Mirsada, sa sinom Adijem koji je tada imao četiri i po godine i trogodišnja kćerka Anja.