Zahar Prilepin: Ruski književnik kojem je zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu

Zahara Prilepina je možda najlakše opisati kao književno lice ruskog svijeta. Militaristički književnik koji je svoj neosporni talenat upregnuo u „mašinu zla“.

Ova kontroverzna ličnost je u široj javnosti postala poznata nakon što mu je zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Njemu je u ljeto 2018 godine, po naredbi OSA-e zabranjen ulazak u BiH, jer njegovo prisustvo predstavlja "prijetnju sigurnosti, javnom poretku ili međunarodnim odnosima BiH.“  Tada je Prilepin trebao da nastupi na "Kočićevom zboru" u Banjoj Luci.

Rođen je 1975. godine u selu Iljinka u Rjazanskoj oblasti, kao Jevgenije Nikolajevič Prilepin. Dok je pseudonim Zahar preuzeo tijekom svoje ratne karijere. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Nižegorodskog državnog univerziteta. Mladost je proveo u gradu Dzeržinsku. Radio je kao fizikalac, grobar, izbacivač u noćnim klubovima, komandant jedinice OMON-a (Odjeljenja policije za posebne namjene), učestvovao u ratu u Čečeniji, gdje se borio od 1996. do 1999. Voditelj i autor TV i radio programa, član pank grupe „Elefank”, sekretar saveza pisaca Rusije. Oženjen je i tac je četvero djece.

Od 1996. do 2019. godine je bio član Nacional-boljševičke stranke, a čiji je osnivač Eduard Limonov, poznata po tome da je u ratu u Bosni i Hercegovini, pred televizijskim kamerama pucao iz protuavionskog mitraljeza po Sarajevu. U društvu Radovana Karadžića.

Bio je pripadnik i jedan od komandira dobrovoljačkih odred koji se bore na strani proruskih separatista u Donjecku u Ukrajini. 

Prilepin je i sada u toku novih ratnih zbivanja. Aktivan na istoku Ukrajine gdje koordinira rad u humanitarnom i vojnom smislu.

Neke od najpoznatijih njegovih knjiga su Obitelj, Patologije, Grijeh, Sanjka... Napisao je više od 15 knjiga, romana, antologija.

Prije nekoliko godina Prilepin je u toku jednog intervjua, možda i najbolje objasnio i svoju poziciju prema svijetu. “Po mojemu mišljenju, nema razlike između ruske povijesti 19. stoljeća i one iz 10. i 17. Ta povijest bit će ista i u 22. stoljeću. Razlog je taj što u Rusiji ne postoji pojam napretka te se u ruskoj povijesti jedni te isti likovi iznova pojavljuju iz stoljeća u stoljeće. Opisujući povijest dvadesetih godina 20. stoljeća, nisam vidio nikakvu razliku u odnosu na onu od prije pet stoljeća: tu su ličnosti koje postoje u ruskoj epici, ljetopisima, kod Dostojevskog... Sve ljude koje sam ovih dana sretao u Donjecku nalazio sam u romanima ‘Tihi Don’ Mihaila Šolohova ili u Tolstojevu romanu ‘Rat i mir’.