POLITIKA | Februar 22, 2021
Da li Nino Raspudić žali za suzbijanjem terorizma udruženog zločinačkog poduhvata?
Zapaljiva retorika i priče o terorističim grupama na koje se svaka normalna persona na Balkanu jezi sve češće se čuju iz države članice Evropske unije.
Politička vrhuška cvijeća Balkana kako se vole predstaviti prema dosadašnjim iskukustvima aktivno je osmišljavala i distribuirala egzaktne terorističke upute duži historijski period, koje su eskalirale ubistavima, silovanjima, protjerivanju, maltretiranju u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a kasnije i svim pojedinačnim nerazriješenim ubistvima po istim uputama, a koja su najbrojnija u tzv. stolnom gradu Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Egzaktne, jer se u potpunosti poklapaju sa tezama definicije terorizma i to u izrazu političke strategije, sa ciljem tajnog djelovanja pojedinaca, nelegalnih organizacija kroz nezakonitu upotrebu sile ili nasilja, udruženog zločinačkog poduhvata protiv osoba ili imovine jedne nacije, vjere ili opredjeljenja.
Bilo grupni ili pojedinačni, bilo monstruozni i hladnokrvni, ovom dijelu Evrope neviđeni, zločini su politike državnih, a duži vremenski period i paradžavnih/nelegalnih organizacija cvijeća Evrope koje crveno cvjeta, samo zbog krvi koje je u korjenu istog. A kada je korijen naslonjen na teze iz definicije terorizma, onda su i produkti isto ili slično.
Novonastali cvjetovi, koji su trebali procvati, a nikada zbog svojih huškaških politika nisu, koji se ogledaju u liku Nine Raspudića, sve se više karakterišu kao oni koji žale što je terorizam zadnjeg projekta cvijetnih terorističkih nosioca "evropskih vrijednosti" pretočen u Herceg – Bosnu suzbijen.
Mahinacije koje iznosi u vrhovnim tijelima Republike Hrvatske, i kojima vješto manipuliše samo su odraz žala za nastavkom pokolja jer za takve izgleda nisu bile dovoljne jame Bezdanke, Macoline, Danica, Nova Gardiška, Tasovčići, Prebilovici, kasnije Ahmići, Vareš, Mostar, Dretelj, Heliodrom, Koštana, Ljubuški, Gabela i most Stari.
Liska harem, porodica Piragić i Ahmetović, žrtve nasumične pucnjave nakon utakmice Hrvatske Đelilović i Ćatić, i druga slična ubistva o kojima će se pisati.
A Evropa kao Evropa, pogodno tlo za cvijeća razna, ali ipak ne za sva.
