Heroina nana Fata Orlović

Borba nane Fate ne traje samo po njenom povratku u Konjević Polje, njena borba je i ona borba  tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nana se borila da preživi, sa svojom djecom i mužem, koji na kraju biva ubijen od srpskih nacionalističkih agresora, a ona i njena djeca postaju izbjeglice.

Po povratku u Konjević Polje, Nanina kuća je upotpunosti srušena od agresora, a na njenoj zemlji sagradili su pravoslavnu crkvu već po završetku rata. Nakon što su Nani oduzeli život njenog muža, i preko 20 članova porodice, usudile su se "sile" oduzeti i imovinu kako bi Nanu svaki dan prisjećali na besramni čin.

Tokom njene borba za izmještanjem nelegalno sagrađene crkve, Nana je dobijala bezbroj prijetnji smrću, bila je maltretirana, te fizički napadana od onih kojima je "vera svetinja". Kada se žalila vlastima, Nana je optuživana da bez bilo kakve potrebe širi mržnju i netrpeljivost. Odlučna u svojoj borbi, pokrenula je sudski postupak 2000. godine pred sudovima u Bosni i Hercegovini, a 2007. godine je Vlada Republike Srpske odlučila da će finansirati premještanje crkve. Međutim, kako se ništa nije uradilo, pitanje premještanja crkve je završilo pred Evropskim sudom za ljudska prava 2019. koji je presudio u njenu korist.

Tek 5. juna 2021. Vlasti Republike Srpske su srušile nelagalno sagrađenu crkvu.

Ovo je još jedno od unutrašnjih pitanja Bosne i Hercegovine, na koje se naravno, već godinama naviklo, miješanje izvanzemaljskih politika. Od nelegalnog miješanja prekograničnih povodom nelegalno izgrađene crkve, našli su se i unutargranični, koji se slažu sa nelegalno prekograničnim. Naime, radi se o građenju publicističkog narativa propagande, po kojom se čin neprihvatanja novca da bi nelegalna crkva ostala, deklariše kao "nepoštovanje tuđe vere i svetinje" i "zadojenost mržnjom", da je "vera sveta i da se ne dira u bogomolje bilo čije", da je "vera iznad svega, da se u to običan čovek ne treba mešati". Veoma interesantno, ali ne i iznenađujući predstavljeni narativ, gdje izvanzemaljski nelagalci i unutargranični legalci prihvataju nelegalno sagrađenu crkvu, koja je sagrađena na zemlji nevino ubijenih. Ne razumijem na koji način nelegalci i legalci govore o svojoj vjeri? Isti oni koji ne priznaju genocid i stradanje nevinih civila, isti oni koji se zalažu da crkva treba opstati na tuđoj, ukradenoj imovini? Na koji to svirepi način VI gradite bogomolju, na oteto, a oteto je prokleto?, Na koji to monstruozan način "branite svetinje" gradeći iste na krvi nevinih žrtava? Zar VAS nije stid predstavljati tako vjeru svoju?

Kada je pravda učinila sitnicu Nani, koja ne može vratiti živote svojih najmilijih, VI uzdižete na takav način bogomolju, a na svaki mogući način opovrgavate pravdu? "Baba klaćemo ti unuke zbog ovoga", "U budućem Ratu će zbog ovoga mnogo nedužnih života da ode", "Ni oprostiti, ni zaboraviti", - "a jednog dana i kazniti" – samo je jedan djelić komentara upućen povodom premještanja crkve.

"Ne damo na svetinje", a koliko ste svetinja porušili, zar i život nije svet, pa koliko ste ih svirepo nevinim oduzeli?

"Srbi ne prave razliku, već poštuju svaki vjerski objekat i narod koji ide u bogomolje. Današnja radost povodom skrnavljenja pravoslavne Božije kuće jasno pokazuje da nema budućnosti, suživota i sreće u apsurdnoj zemlji kakva je BiH" – rekla je Vulićeva.

Zar nema sreće i budućnosti ako se pravda ne poštuje i pravni postupci ne sprovode? A kad smo kod razlika, Srbi nisu pravili razliku u oduzimanju života  između onog dječaka od 15 i onog čovjeka od 30 godina, također nisu pravili ni razliku između džamija, koju god su mogli, srušili su od 1992 - 1995. Samo što ja te Srbe ne mogu da poistovjetim sa pravoslavcima. I napominjem da narod u Bosni i Hercegovini nije za suživot, ne bismo da živimo jedni pored drugih, narod u Bosni i Hercegovini je za život, mi bismo da živimo jedni sa drugima, ali nas onemogućavaju na svakom koraku oni koji oduzimaju svima ljudski lik, i koji su se preobratili u zvijeri dehumanizirajući svoje ostatke.