Srebrenica - bolna rana naše prošlosti. Da li smo iz nje izvukli po(r)uke?

Iako sa gorčinom i teškim osjećajem nepravde posmatramo pobjedničko slavlje negatora genocida u Srebrenici, na trenutak je u prethodnoj sedmici bilo lijepo vidjeti lidere i predstavnike gotovo svih probosanskih stranaka u Srebrenici, koji jasno, zajednički i nedvosmisleno zauzimaju stav po određenom pitanju.

Nažalost, cijena koju Bošnjaci i sve probosanske patriote zbog nejedinstva koje nekada prerasta u mržnju između probosanskih političkih subjekata, je prevelika.

Prošle sedmice je upravo zbog nejedinstva i činjenice da vijećnici Naše stranke u Mostaru nisu podržali zajedničkog kandidata 5 političkih stranaka, dr. Zlatka Guzina, koji je osvojio čak više od 13 hiljada pojedinačnih glasova, Mostar isporučen na još 4 godine Čovićevoj i HDZ-ovoj figuri u liku i djelu Marija Kordića. Onom Draganu Čoviću i HDZ-u koji slavi udruženi zločinački poduhvat, negira Haaške presude, slavi osuđenog Slobodana Praljka, dočekuje Darija Kordića, onu politiku koja je srušila svjetski spomenik mira – Stari most, kojim se, gle paradoksa, danas ponosi novi gradonačelnik Kordić, kao da ne dolazi iz HDZ-a.

Kao da je jučer bilo kada su se Bošnjaci oslanjali na pomoć i podršku Međunarodne zajednice, dok su ti isti činovnici imaginarne Međunarodne zajednice gledali direktan televizijski prijenos genocida, silovanja, protjerivanja, etničkog čišćenja.

Bošnjaci, skoro tri decenije nakon  toga kao da nisu izvukli nikakve poruke i pouke.
Ostat će zapamćene riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića: „u historiji nema pravde i nepravde, ima samo slabih i jakih...“

Bošnjaci, kao narod nad kojim je počinjen genocid i drugi masovni zločini, treba biti puno svjesniji odgovornosti i činjenice da nam državu i konačnu pobjedu neće pokloniti niti imaginarna i impotentna Međunarodna zajednica, niti naši susjedi ili komšije, državu možemo graditi samo slogom i jedinstvom probosanskih političkih subjekata, ali iza koje niko neće sakrivati svoj nerad, kriminal ili loš rezultat.

Bolna je činjenica da će u općini u kojoj je počinjen genocid načelnik ponovo biti negator genocida i glorifikator ratnih zločinaca, a da predstavnika Bošnjaka u Općinskom vijeću neće ni biti. Ili će biti jedan - dva  s par desetina glasova, oni „dobri Bošnjaci“ kako ih voli nazvati Mladen Grujičić.

Dok god probosanske snage bile razjedinjene, opijene mržnjom jednih prema drugima, i dok se god budu bavili samo Sarajevom ili par kantona u kojima su Bošnjaci većina, pa je dilema hoće li na vlasti biti Jasmin ili Vahid, Fikret ili Nermin, pomaka neće i ne može biti.

Današnji izbori u Srebrenici trebaju biti opomena i pouka. Već od danas sve probosanske stranke moraju i trebaju raditi na ujedinjavanju u entitetu RS gdje se provodi sistemska diskriminacija nesrpskog stanovništva, kao i u onim područjima gdje je na vlasti HNS, gdje Srbi nisu konstitutivan narod, a bosanski jezik se naziva bošnjačkim, dok se djeci izdaju diplome sa grbom nepostojeće paratvorevine Herceg – Bosne.

Ukoliko se to ne desi, bojimo se da idemo putem autodestrukcije i getoizacije, koja neće moći biti spriječena zbog nečijeg povrijeđenog ličnog ega ili sujete.